Next: Numerička matematika
Up: Rubni problemi
Previous: Varijacijske metode
  Contents
  Index
Subsections
Višedimenzionalni problemi
Rubni problemi
Oscilacije membrane
Membrana je tanka ploča od krutog materijala. Promatrat ćemo
nategnutu membranu silama koje djeluju u ravnini membrane.
Sila
djeluje na luk krivulje koja je rub membrane. Zbog krutosti membrane
napetost uslijed te sile prenosi se u unutrašnjost, pa tako na svaki
komad membrane
djeluje napetost na rubu
Tako, u
svakoj točki
membrane, i za svaki luk kroz točku
imamo silu
po jedinici duljine luka (linijsku gustoću
sile), kojom vanjski dio membrane djeluje na unutarnji dio. Ako luk
nije zatvoren, onda nije jasno što je vanjski, a što unutarnji
dio membrane. Pod vanjskim dijelom uvijek podrazumijevamo onaj dio
koji se nalazi na strani vektora normale. Sila o kojoj se ovdje radi
zove se kontaktna sila
(njezino djelovanje je omogućeno isključivo kontaktom). Zbog
pretpostavke da se radi o malim progibima, možemo pretpostaviti da
je ona, pa i njezina linijska gustoća, tangencijalna na
membranu. Pretpostavljamo, također, da napetost ne ovisi o
vremenu. Osnovna pretpostavka (Cauchyjev aksiom) je da je ta sila ista
za sve lukove kroz
koji imaju zajednički
jedinični vektor normale
u točki
Tako
ovisi o točki i jediničnom vektoru normale u točki,
tj.
Ta ovisnost je
linearna, pa prema tome, ako je
onda vrijedi
|
(2.45) |
Prema tome napetost
je određena svojim djelovanjem na
vektore
Neka je
Time je napetost u točki
dana matricom
|
(2.48) |
Napetost u
smjeru vektora
možemo izračunati tako da identificiramo
radijvektore s vektorstupcima, i da zatim vektorstupac
pomnožimo matricom
To isto se dobije, ako uvrstimo (2.46) i (2.47) u (2.45).
Pretpostavljamo da je membrana homogena i izotropno napeta, što ima za
posljedicu da napetost djeluje na rubu u smjeru vektora vanjske normale
U tom slučaju je matrica napetosti skalarna
Tako je
Ako je membrana u ravnoteži, onda ukupna sila na rubu iščezava.
Odatle
i
Budući da to vrijedi za svaki komad membrane
imamo
i |
(2.49) |
Teorem o divergenciji u
glasi
gdje je
područje u ravnini,
rub od
koji je po dijelovima glatka krivulja koja samu sebe ne
presijeca,
vektorsko polje klase
na nekoj okolini od
i
vektorsko polje vanjskih jediničnih normala
na
Specijalno, ako je
onda je
|
(2.50) |
Slično
|
(2.51) |
Ove formule se zovu Gaussove formule.
Dakle, po teoremu o divergenciji, iz (2.49) slijedi
To vrijedi za proizvoljni komad membrane
(područje u ), pa po
osnovnoj lemi zaključujemo da je
za svaki
pa je prema tome
konst.
Osnovnim stanjem membrane smatrat ćemo ravnotežno stanje napete
membrane. Ako takvu membranu izvučemo iz položaja ravnoteže, ona se
počne gibati (oscilirati, titrati). Vektorska polja koja su nam pri
tom interesantna jesu
-
-
- progib membrane u točki
u čas
(polje pomaka),
-
-
- količina gibanja membrane
po jedinici površine, u točki
u čas
(površinska gustoća količine gibanja),
-
-
- količina gibanja, koja se u
jedinici vremena prenese kroz jedinični luk izvana prema unutra
(smjer suprotan smjeru jediničnog vektora vanjske normale ) u
točki
u čas
(linijska gustoća kontaktne sile),
-
-
- količina gibanja po jedinici površine,
koja se u jedinici vremena izvana prenese na membranu u točki
u čas
(površinska gustoća vanjske sile).
Polje
je kinematičko polje, a ostala tri polja su
dinamička.
Zakon održanja.
Ukupna količina gibanja u jedinici vremena komada membrane
jednaka je ukupnoj
količini gibanja koja se po jedinici vremena izvana prenese na
membranu, kroz rub i drukčije.
Promatrat ćemo samo male transverzalne oscilacije, pa je tako
Prvi zakon ponašanja kaže da je gustoća količine gibanja jednaka
umnošku gustoće mase i brzine
Drugi zakon ponašanja se izvodi slično kao kod žice.
Vektorsko
polje
je tangencijalno na membranu i
okomito na luk
Nadalje je
Slijedi (v. sliku)
Progib membrane je malen, pa je kut vrlo malen. Odatle
pa je
Zatim
pa je
Uzdužna komponenta kontaktne sile je, zbog pretpostavke o
izotropnoj napetosti, uvijek okomita na rub, i po iznosu konstantna, pa nas
interesira samo
Također
ćemo pretpostaviti da vanjska sila djeluje samo u smjeru okomitom na
membranu, pa ćemo tako u daljnjem promatrati samo
i te
veličine ćemo označavati s
Imamo dakle drugi zakon ponašanja
Uvrstimo zakone ponašanja u zakon održanja i primijenimo Leibnizovo
pravilo o deriviranju pod znakom integrala. Dobivamo
Na prvi integral na desnoj strani primijenimo teorem o divergenciji,
pa imamo
pa kad to uvrstimo, prebacimo sve na lijevu
stranu i stavimo pod jedan integral, dobivamo
Budući da ova jednakost vrijedi za svaki komad membrane
slijedi
tj.
Ova jednadžba se zove valna jednadžba. Ona opisuje male
poprečne oscilacije izotropno napete membrane.
U slučaju da
nije konstantno, dobili bismo jednadžbu
Provođenje topline
Promatrat ćemo provođenje topline kroz tijelo u prostoru. Slično
razmatranje se može provesti kad se radi o tankoj ploči u ravnini.
Polja koja u vezi s tim promatramo su sljedeća.
-
-
- temperatura tijela u točki
u čas
-
-
- količina topline po jedinici
volumena, u točki
u čas
-
-
- količina topline, koja se u
jedinici vremena prenese kroz jediničnu površinu izvana prema unutra
(smjer suprotan smjeru jediničnog vektora vanjske normale ) u
točki
u čas
-
-
- količina topline po jedinici volumena, u
jedinici vremena, koja se izvana prenese u tijelo u točki
u čas
Polje
je kinematičko polje, a ostala tri polja su
dinamička.
Zakoni ponašanja su
gdje je
toplinski kapacitet jedinice volumena, a
toplinski koeficijent
provođenja. Da bi se toplina prenosila izvana u tijelo, što znači
da je
mora temperatura vani biti veća, tj. mora biti
pa je prema tome
Kad provedemo sličan postupak kao za membranu, uzimajući sada zakon
o održanju energije kao polazište, dobivamo
jednadžbu provođenja topline
Filtracija
Promatrat ćemo filtraciju nestlačive tekućine kroz poroznu
sredinu. Polja koja su nam ovdje važna jesu
-
-
- tlak tekućine u točki
u čas
-
-
- masa tekućine po jedinici
volumena, u točki
u čas
-
-
- masa tekućine, koja se u
jedinici vremena prenese kroz jediničnu površinu izvana prema unutra
(smjer suprotan smjeru jediničnog vektora vanjske normale ) u
točki
u čas
-
-
- masa tekućine po jedinici volumena, u
jedinici vremena, koja se unese u tijelo (izvori, ponori unutar
tijela) u točki
u čas
Polje
je kinematičko polje, a ostala tri polja su
dinamička.
Zakoni ponašanja su
gdje je
gustoća mase tekućine,
poroznost, tj. omjer praznog prostora i ukupnog volumena porozne sredine, a
koeficijent filtracije. U ovom slučaju opću jednadžbu dobivamo iz
zakona o održanju mase. Kad uvrstimo zakone ponašanja dobivamo
jednadžbu filtracije
Za nestlačivu tekućinu
je
konstanta, pa bilo kakva derivacija od
iščezava. Nadalje, prema Darcyjevom zakonu filtracije
(eksperimentalno utvrđenom) vrijedi
gdje je
viskoznost tekućine, a
permeabilnost porozne
sredine. Pod pretpostavkom da su i ove veličine konstantne, dobivamo,
kao kod membrane, jednadžbu filtracije
Izostanak derivacije tlaka
po vremenu tumačimo tako da se tlak u
nestlačivoj tekućini prenosi trenutno. Ovu jednadžbu možemo
prepisati u obliku
Jednadžba oblika
se zove Poissonova jednadžba, a jednadžba
Laplaceova jednadžba. Ravnotežna stanja membrane i
provođenja i filtracija nestlačive tekućine se opisuju Poissonovom
jednadžbom. Ako pri tom nije bilo vanjske sile, topline, mase, onda
se ta stanja opisuju Laplaceovom jednadžbom. Poissonova jednadžba je
linearna diferencijalna jednadžba, a Laplaceova je njoj pripadna
homogena jednadžba. Tako možemo zaključiti da se skup svih
rješenja Poissonove jednadžbe može dobiti tako da se jednom
partikularnom rješenju Poissonove jednadžbe dodaju sva moguća
rješenja Laplaceove jednadžbe. Funkcije koje rješavaju Laplaceovu
jednadžbu se zovu harmonijske funkcije. Kad se radi o
ravninskim problemima, onda se harmonijske funkcije pojavljuju kao
realni i imaginarni dijelovi analitičkih funkcija. To pokazuje da se
funkcije kompleksne varijable mogu koristiti kod ravninskih rubnih
problema ili onih prostornih koji se mogu svesti na ravninske.
Rubni problemi
Imamo tri tipa jednadžbi
-
-
- ravnotežno stanje,
-
-
-
valna jednadžba,
-
-
-
jednadžba provođenja.
Rubni uvjeti mogu biti zadani tako da je na rubu
zadano kinematičko polje
tj. da je zadana funkcija
ili da je zadano dinamičko polje
tj. da je zadana funkcija
Iz zakona ponašanja
se vidi da zadati
na rubu znači zapravo zadati funkciju
Napetost na
rubu je osnovna pretpostavka i ona ne ulazi u rubne uvjete.
Kažemo da je zadan homogeni Dirichletov uvjet, ako je
Taj uvjet znači u slučaju
- a)
- oscilacija membrane, da je rub učvršćen u ravnini
membrane,
- b)
- provođenja topline, da se rub održava stalno na temperaturi
- c)
- filtracije, da je tlak na rubu jednak nuli, što znači da
tekućina može slobodno protjecati kroz rub.
Kažemo da je zadan homogeni Neumannov uvjet, ako je
Taj uvjet znači u slučaju
- a)
- oscilacija membrane, da ne ulazi (izlazi) nikakva količina
gibanja kroz rub; dakle rub nije izvana prisiljen ponašati se na
određen način, već se on ponaša onako kako mu diktira sama
membrana. Prema tome kažemo da je rub slobodan,
- b)
- provođenja topline, da kroz rub ne ulazi (izlazi) nikakva
toplina u tijelo; dakle rub je toplinski izoliran,
- c)
- filtracije, da kroz rub ne ulazi (izlazi) nikakva masa
tekućine u tijelo; dakle rub je nepropusan.
Ako proces nije stacionaran, onda je potrebno odrediti još i početne
uvjete. U slučaju valne jednadžbe treba zadati
i
dok u slučaju jednadžbe provođenja dovoljno je zadati samo
Kao kod jednodimenzionalnih problema, koristeći svojstvo linearnosti
možemo homogenizirati rubne uvjete.
Jedinstvenost rješenja rubnih problema
Laplaceova jednadžba ima beskonačno mnogo rješenja. Dovoljno je
vidjeti da je funkcije oblika
zadovoljavaju, za bilo
kakve vrijednosti parametara
Tako i Poissonova jednadžba ima beskonačno mnogo rješenja. Realna
fizikalna situacija je membrana određenog oblika, s određenim
uvjetima na rubu. To drastično smanjuje broj rješenja. Razmotrimo
sada problem jedinstvenosti rubnog problema
ili
Taj problem ćemo rješavati pomoću energetske jednadžbe. Pomnožimo
Poissonovu jednadžbu s
i zatim integrirajmo po cijelom području
Za skalarna polja
i
imamo
Stavimo
pa imamo
|
(2.52) |
Po teoremu o divergenciji
pa nakon uvrštavanja dobivamo energetsku jednadžbu
Teorem 19
Neka je
ograničeno područje u
Dirichletov rubni problem
ima najviše jedno rješenje.
Dokaz. Zaista, pretpostavimo da su
i
dva rješenja. Tada funkcija
rješava rubni problem
Uvrstimo
u energetsku jednadžbu umjesto
Imamo
Slijedi
odakle
pa je
konstanta. No,
povlači
tj.
Teorem 20
Neka je
ograničeno područje u
i neka je zadan
Neumannov rubni problem
- 1.
- Nužan uvjet za postojanje rješenja je
- 2.
- Bilo koja dva rješenja se razlikuju za konstantu.
Dokaz. 1. Ako je
rješenje, onda
iz jednadžbe slijedi
Po teoremu o divergenciji slijedi
dakle
Ovaj uvjet izražava činjenicu da vanjska sila i Neumannov rubni
uvjet moraju biti pažljivo izabrani, tako da membrana bude u
ravnoteži. Kod Dirichletovog uvjeta nije bio potreban toliki oprez,
jer je u tom slučaju membrana na rubu učvršćena.
2. Neka su
i
dva rješenja. Tada funkcija
rješava rubni problem
Uvrstimo
u energetsku jednadžbu umjesto
Imamo
Slijedi
odakle
pa je
konstanta. Tako se
i
razlikuju za konstantu.
Metoda separacije varijabli (Fourierova metoda)
Dirichletov problem za ravnotežu kružne membrane
Dirichletov problem za ravnotežu kružne membrane glasi
gdje
označava krug radiusa
a
njegov rub,
kružnicu radiusa
Prirodno je koordinatni sustav izabrati
sukladno geometrijskim karakteristikama područja. Zato u ovom
slučaju koristimo polarni koordinatni sustav u ravnini, i to tako da
ishodište stavimo u središte kruga.
U polarnom koordinatnom sustavu su koordinate
i
pa je
Postavlja se pitanje u što se transformira
kad se pređe na funkciju
Po lančanom pravilu
Slično
Iz formula veze koordinatnih sustava slijedi
Kad to uvrstimo u
dobivamo
ili drukčije napisano
U daljnjem ćemo umjesto
pisati radije
pa jednadžba
prema tome glasi
|
(2.53) |
Budući da smo ishodište polarnog koordinatnog sustava postavili u
središte kruga, čiji je radius
rubni uvjet se može zapisati
ovako
Rješenje tražimo u obliku
Uvrstimo u jednadžbu (2.53), dobivamo
Podijelimo s
i pomnožimo s
pa imamo
gdje je
konstanta, jer smo separirali varijable. Imamo
Budući da je
periodička funkcija (zbog geometrije problema),
mora biti pozitivan, na pr.
Slijedi
Opće rješenje druge jednadžbe je
Period funkcije
je
pa slijedi
Za drugu jednadžbu imamo dakle ova rješenja
Prva jednadžba sada glasi
|
(2.54) |
Za
imamo
što nakon dijeljenja s
postaje
U slučaju
imamo
Ako je
onda nakon još jednog dijeljenja s
i
integriranja, dobivamo
pa je u tom slučaju opće rješenje
Rješenja za
potražimo u obliku
Lako se vidi da je
Prema tome jednadžba (2.54) se svodi na
odakle
pa su tako rješenja jednadžbe (2.54) za
Opće rješenje za
je
Budući da se radi o krugu, za koji je
rješenja
za
i
ne dolaze u obzir, jer te funkcije
teže u
kad
Tako imamo rješenja
Sve ovo smo dobili direktno iz jednadžbe uz uvažavanje određenih
fizikalnih činjenica. Iskoristimo sada rubni uvjet. Nijedno od
rješenja
ne mora zadovoljavati rubni uvjet. Zato pretpostavimo
rješenje rubnog problema u obliku
što se može napisati ovako
Ovo rješenje mora zadovoljavati rubni uvjet
To je Fourierov red funkcije
pa slijedi
Sada moramo izbaciti rješenja
i
pa sličnim
rezoniranjem dolazimo do rješenja
gdje je, koristeći rubni uvjet,
U tom slučaju imamo dva rubna uvjeta
gdje je
unutrašnji, a
vanjski rub. Sada ne smijemo
izbaciti niti jedno partikularno rješenje, pa rješenje rubnog
problema pretpostavljamo u obliku
Za
desnu stranu možemo shvatiti kao Fourierov red funkcije
a za
kao Fourierov red funkcije
Tako imamo
za
Za svaki
treba riješiti sustav od dvije
jednadžbe s dvije nepoznanice da bi se dobili neodređeni
koeficijenti u rješenju.
Primjer 2.22
Neka je dana beskonačna homogena kružna cijev, čiji je unutarnji
radius
a vanjski
Unutarnja stijena cijevi se održava na
stalnoj temperaturi
a vanjska na temperaturi
Naći raspodjelu temperature u tijelu
cijevi nakon što se uspostavi toplinska ravnoteža.
Rješenje. Beskonačnost cijevi nam, zajedno s homogenošću omogućuje da na
problem gledamo kao na dvodimenzionalni. U tom slučaju se, naime, u
svakom poprečnom presjeku uspostavi isto ravnotežno stanje. Problem
je prema tome ekvivalentan problemu toplinske ravnoteže unutar
prstena, tj. rubnom problemu
Rješenje će biti oblika
gdje je
Rješenja ovih sustava jednadžbi su
za
za
Prema tome rješenje je
Rubni problem za ravnotežu pravokutne membrane učvršćene na rubu
glasi
gdje je
pravokutnik
Pretpostavimo da je
i da je
s tim da, zbog pretpostavke o neprekidnosti membrane, mora biti
Pretpostavimo rješenje u obliku
Iz
slijedi
gdje je
konstanta, jer smo separirali varijable. Odatle
Kao i u
2.3.3 zaključujemo da je
negativan, pa možemo pisati
Tako imamo
|
(2.55) |
Rješenja problema (2.55) jesu funkcije
Druga jednadžba
daje rješenja
Rješenje rubnog problema tražimo u obliku
Iz rubnog uvjeta
slijedi
pa je
Iz rubnog uvjeta
imamo
Odatle
Ako je uvjet na rubu složeniji, onda se problem rastavlja na nekoliko
ovakvih.
Primjer 2.23
Naći ravnotežu pravokutne tanke ploče (membrane) uz sljedeće
uvjete na rubu
Rješenje. Treba riješiti problem
Objasnili smo kako se rješava rubni problem za ravnotežu
pravokutne membrane u slučaju kad je rubni uvjet homogen na tri od
četiri ruba. Ovaj problem ćemo riješiti tako da ga rastavimo na
nekoliko problema, od kojih je svaki problem tipa koji smo objasnili.
Prvi korak u tome je da pogodnom, jednostavnom supstitucijom osiguramo
da pomak membrane u vrhovima pravokutnika bude
Stavimo
i odredimo
tako da je
Dobivamo sustav jednadžbi
Rješenje je
Prema tome početni problem smo sveli na sljedeći
Neka je
rješenje rubnog problema
rješenje rubnog problema
rješenje rubnog problema
rješenje rubnog problema
Tada je očito
odnosno
Metoda separacije varijabli za nestacionarne probleme
Nestacionarni problemi su opisani valnom jednadžbom
ili jednadžbom provođenja
na nekom području
Ovdje smo radi jednostavnosti uzeli da
su gustoća mase
i specifična toplina
konstante. Također smo pretpostavili da nema vanjskog utjecaja, tj. da je
Pretpostavimo da je rubni uvjet Dirichletov
Početni uvjeti za valnu jednadžbu neka su
za
Ovdje
označava područje
zajedno s rubom
Osnovna pretpostavka je da se rješenje može predstaviti u obliku
produkta
Uvrstimo u jednadžbu, na pr. valnu
i podijelimo s
Budući da smo separirali varijable, i da su one nezavisne,
je konstanta.
Pomnožimo ovu jednadžbu s
i integriramo po
Imamo, zbog (2.52),
jer se
poništava na
Tako je
Dakle možemo staviti
Tako se početna jednadžba
raspada na dvije jednadžbe
Rubni uvjet je sada
za
Kako to vrijedi za svaki
mora biti
na
Tako imamo rubni problem
Oni
za koje postoji netrivijalno rješenje ovog problema
zovu se vlastite vrijednosti, a pripadne funkcije
vlastite funkcije ovog rubnog problema.
Neka su
i
dvije međusobno različite vlastite
vrijednosti, i
odnosno
pripadne vlastite funkcije. Tada
S druge strane, prema drugoj Greenovoj formuli, koja se izvodi iz (2.52),
jer je
za
Tako je
Budući da je
slijedi
Zbog ovog svojstva kažemo da su vlastite funkcije, koje pripadaju
različitim vlastitim vrijednostima, međusobno okomite. Opravdanje
leži u činjenici da produkt
koji paru funkcija pridružuje broj (skalar),
ima sva svojstva skalarnog produkta.
Pretpostavimo sada da su
vlastite
vrijednosti, a
vlastite funkcije rubnog
problema. Tada vremenska jednadžba glasi
Rješenja su
Rješenje cijelog rubno-početnog problema tražimo u obliku
Neodređene konstante
računamo iz
početnih uvjeta, pomoću Fourierovih redova.
Kod jednadžbe provođenja jedina je razlika u vremenskoj
jednadžbi. Ona u tom slučaju glasi
pa je
Rješenje cijelog problema se tada traži u obliku
a neodređene konstante
se određuju iz početnog uvjeta pomoću
Fourierovog reda.
Varijacijski princip
Rješavamo rubni problem
Svaku funkciju
klase
takvu da je
zovemo dopustivom funkcijom.
Pretpostavimo da je
ravnotežni položaj membrane, tj. rješenje gornjeg problema. Da bi se membrana pomakla iz tog
položaja, potrebno je izvršiti neki rad. Taj rad ovisi o veličini
perturbacije
Budući da je u novom položaju membrana i
dalje učvršćena na rubu, mora i
biti dopustiva funkcija. Rad,
koji izvrši vanjska sila uslijed pomaka
je
dok je unutrašnji rad membrane
Ako jednadžbu u (2.56) pomnožimo s
i integriramo po
dobivamo
Ova jednakost
izražava Bernoullijev princip sačuvanja rada (energije). Iz prve
Greenove formule
slijedi
jer je
dopustiva funkcija, pa iščezava na rubu od
a
s njom i krivuljni integral. Kad to uvrstimo u gornju jednakost,
dobivamo
|
(2.57) |
Možemo zaključiti sljedeće. Ako funkcija
rješava rubni problem
(2.56), onda za svaku dopustivu funkciju
vrijedi
(2.57). Također vrijedi i obrat. Ako
sa svojstvom
zadovoljava (2.57) za svaku
dopustivu funkciju
onda
rješava rubni problem (2.56).
Prvi dio smo dokazali. Treba dokazati obrat.
Neka vrijedi (2.57) za svaku dopustivu funkciju
i neka
je
Tada je prema prvoj Greenovoj formuli
Krivuljni integral iščezava, jer je
dopustiva funkcija. Tako je
Uvrstimo u (2.57), dobivamo
za svaku dopustivu funkciju
Po osnovnoj lemi slijedi
Kao i u jednodimenzionalnom slučaju sada dokazujemo da je
Bernoullijev princip ekvivalentan problemu minimizacije
funkcionala energije.
Neka je dan funkcional
Pogledajmo čime se odlikuje
ako
zadovoljava Bernoullijev
princip, tj. zadovoljava (2.57). U tu svrhu stavimo
gdje je
perturbacija
ravnotežnog položaja (dopustiva funkcija). Kako je
ravnotežni
položaj,
je dopustiva funkcija, pa je i
dopustiva. Imamo
Dakle
i pri tom je
samo ako je
a to znači
konst.
a kako je na rubu
slijedi da je
samo ako je
Dakle
je
jedinstvena funkcija sa svojstvom
koja
minimizira funkcional
Dokažimo sada obrat, tj. da funkcija
koja minimizira funkcional
i zadovoljava rubni uvjet
mora
zadovoljavati Bernoullijev princip, tj. (2.57). Pretpostavimo da
ima tražena svojstva, i
stavimo
gdje je
perturbacija (funkcija iz klase
dopustivih). Funkcional
poprima minimum na funkciji
pa prema
tome funkcija
poprima minimum za
Imamo
Ovo je polinom drugog stupnja u
koeficijent uz
je pozitivan, pa funkcija doista ima minimum u
tjemenu. Apscisa tjemena parabole, koja je graf funkcije
je
pa ako se minimum dostiže u
tj. u točki s apscisom
onda mora biti
U našem slučaju slijedi
za svaku dopustivu funkciju
Tako smo dokazali da
zadovoljava
(2.57). Iz svega rečenog možemo zaključiti da vrijedi sljedeće.
Teorem 21 (
Varijacijski princip)
Da bi funkcija
bila rješenje rubnog problema
|
(2.58) |
nužno je i dovoljno da funkcija
zadovoljava taj rubni uvjet i da
minimizira funkcional
Next: Numerička matematika
Up: Rubni problemi
Previous: Varijacijske metode
  Contents
  Index
Salih Suljagic
1999-12-17