Next: Višedimenzionalni problemi
Up: Rubni problemi
Previous: Fourierova metoda
  Contents
  Index
Subsections
Varijacijske metode
Varijacijski princip
Neka je zadan rubni problem ravnoteže žice
|
(2.30) |
i pretpostavimo da je
ravnotežni položaj. Pretpostavljamo da je
proizvoljni pomak iz položaja ravnoteže žice određen neprekidnom
funkcijom
klase
takvom da je
Nazovimo sve takve funkcije dopustivima. Funkciju
ćemo zvati perturbacijom ravnotežnog stanja
(položaja). Naglasimo da je
pomak od ravnotežnog stanja a ne od osi
Ako jednadžbu iz (2.30) pomnožimo s
i integriramo
duž žice, dobit ćemo
Parcijalno integrirajmo prvi integral
Zbog
i
slijedi
|
(2.31) |
Jednakost (2.31) predstavlja Bernoullijev princip
sačuvanja rada. Prvi član je rad kontaktne sile
koja se opire deformaciji
iz ravnotežnog stanja. Drugi član
je rad sile otpora, a treći rad vanjske sile čija je gustoća
Bernoullijev princip tvrdi da je ukupni rad vanjskih i unutarnjih sila
na perturbaciji ravnotežnog položaja jednak
Drugim riječima,
ako žicu perturbiramo, svaki komadić žice prijeđe neki put iz
ravnotežnog stanja. Vanjske sile na tom putu izvrše neki rad. Rad
uslijed sile napetosti žice, koja nastoji vratiti žicu u ravnotežni
položaj jednak je po apsolutnom iznosu radu vanjskih sila, ali
suprotnog predznaka. Tako je suma svih radova jednaka nuli.
Možemo zaključiti sljedeće. Ako
rješava zadani rubni
problem, onda vrijedi jednakost (2.31) za svaku
dopustivu funkciju (perturbaciju)
Pretpostavimo da je funkcija
takva da je
i da zadovoljava
uvjet (Bernoullijev princip)
za svaku dopustivu funkciju
Integrirajmo parcijalno prvi član
na lijevoj strani. Dobivamo
Za dopustivu funkciju
to je, zbog
|
(2.32) |
Ovo vrijedi za svaku dopustivu funkciju, pa i takvu za koju
je
Za takvu
ova jednakost postaje
odnosno
Na temelju ove leme zaključujemo da je nužno
|
(2.33) |
Dakle
zadovoljava diferencijalnu jednadžbu. Po pretpostavci
zadovoljava homogeni kinematički uvjet
Dokažimo na kraju
da
zadovoljava i dinamički uvjet
Zbog
(2.33), jednadžba (2.32) se sada svodi na
Kako ona vrijedi za svaku dopustivu funkciju, vrijedi i za
takvu za koju je
Osim toga je
pa
prema tome mora biti
Možemo zaključiti sljedeće. Ako
zadovoljava
Bernoullijev princip, i
onda
rješava rubni problem
(2.30).
Tako smo dokazali sljedeći teorem.
Primijetimo da se u drugoj tvrdnji zahtijeva od funkcije
samo
zadovoljavanje kinematičkog rubnog uvjeta, dok dinamički rubni
uvjet,
nužno slijedi iz činjenice da
zadovoljava
Bernoullijev princip.
Promatrajmo i dalje rubni problem (2.34). Stavimo
gdje je
ravnotežni položaj,
perturbacija, a
rezultanta. Svakom takvom rezultantnom položaju
možemo
pridružiti broj
|
(2.36) |
Prema tome tu se radi o funkciji koja funkcijama
pridružuje
brojeve (kao na pr. kod Riemannovog integrala). Takva funkcija se zove
funkcional. Prvi integral je unutrašnja potencijalna
energija uslijed deformacije žice, drugi integral je potencijalna
energija vanjske sile, dok je treći integral potencijalna energija
elastične sile otpora. Zato se ovaj funkcional zove
funkcional energije.
Interesira nas čime se odlikuje ravnotežno stanje , među svim
mogućim funkcijama
u odnosu na ponašanje funkcionala
zadanog
formulom (2.36). Neka je
dopustiva funkcija. Podsjetimo da to znači da je
klase
i da je
Neka je
U formulama, koje
slijede, nećemo pisati varijablu
radi kratkoće.
Drugi član je nenegativan zato jer je takva podintegralna funkcija, a
treći je nula zbog Bernoullijevog principa. Tako imamo
Dakle možemo zaključiti sljedeće. Od svih rezultanti
ona
rezultanta, koja predstavlja ravnotežni položaj, pridaje
funkcionalu
najmanju vrijednost. Za funkciju na kojoj funkcional
poprima najmanju vrijednost kažemo da minimizira
funkcional
Tako smo dokazali prvu tvrdnju sljedećeg teorema.
Teorem 18
(Varijacijski princip, Dirichletov princip)
- 1.
- Neka je funkcija
rješenje rubnog problema
(2.34). Tada
minimizira funkcional
- 2.
- Neka je funkcija
neka je
i
neka
minimizira funkcional
Tada je
rješenje rubnog
problema (2.34).
Dokažimo drugu tvrdnju (obrat prve). Pretpostavimo da
minimizira
funkcional
tj. da je
za proizvoljnu
dopustivu funkciju
Ako je
dopustiva funkcija, onda je i
za
neki
dopustiva. Stavimo
Tako vidimo da je
polinom drugog stupnja u
varijabli
Graf polinoma drugog stupnja je parabola. Kako je
koeficijent uz
pozitivan parabola ima u svom tjemenu
minimum. Apscisa tjemena je
Da bi se minimum
dogodio za
što se mora desiti jer smo pretpostavili da
je
mora nužno biti
To znači da mora biti
Dopustiva funkcija
je bila proizvoljna, pa prema tome ova jednakost vrijedi za svaku
dopustivu funkciju
Osim toga pretpostavka je da je
Odatle, po Bernoullijevom principu slijedi da
rješava rubni
problem (2.34).
Primijetimo na kraju da teorem 18 izražava poznati
mehanički princip da je ravnotežno stanje fizikalnog sustava ono
stanje u kojem je njegova potencijalna energija minimalna.
Rješenje rubnog problema treba biti funkcija iz
S druge
strane za funkciju koja minimizira funkcional energije dovoljno je da
bude iz
Sljedeći primjer pokazuje da rubni problem ne mora imati
rješenja, dok za pripadni funkcional energije postoji funkcija koja ga
minimizira. Radi jednostavnosti promatrat ćemo rubni problem u kojem
je
konstanta, i
Primjer 2.19
Neka je gustoća vanjske sile dana formulom
Rubni problem
|
(2.37) |
nema rješenja.
Problem minimizacije pripadnog funkcionala
uz rubne uvjete
ima rješenje, tj. postoji
funkcija
takva da je
i da je
za svaku isto takvu funkciju
Rješenje. Rubni problem ne može imati rješenje, jer ako funkcija
rješava rubni problem, onda je
neprekidna funkcija na
što nije istina.
Da bismo našli funkciju koja minimizira funkcional, integrirajmo
jednadžbu u (2.37) po području od
do
Zbog uvjeta
na rubu, prvi član iščezava, pa je
|
(2.38) |
gdje je
Nakon što integriramo (
2.38) od 0 do
i uzmemo u obzir
uvjet
dobivamo
Funkcija
je neprekidna, pa je tako
Pokažimo sada da ova funkcija minimizira pripadni funkcional energije.
Stavimo
gdje je
proizvoljna dopustiva funkcija.
Jedino drugi član ovisi o
i on je nenegativan. Najmanju
vrijednost poprima onda kada je
No tada je
const.
pa zbog
je
Pri tom minimum iznosi
Prema tome funkcija
doista minimizira funkcional
S druge
strane
nema tangentu u
pa ne postoji
na
Tako
ne može biti rješenje rubnog problema
(
2.37).
Primjer 2.20
Naći skalarnu funkciju
na segmentu
koja minimizira funkcional
|
(2.39) |
uz početni uvjet
i izračunati minimum funkcionala
Rješenje. Stavimo
gdje je
proizvoljna dopustiva funkcija (neprekidno derivabilna i
), a
proizvoljan broj.
Da bi
minimizirala dani funkcional, mora
imati minimalnu vrijednost za
No,
je polinom drugog stupnja u
njegov graf je parabola, pa se
minimalna vrijednost dostiže u tjemenu. Apscisa tjemena je
Kako se minimum ostvaruje za
nužno mora biti
U ovom slučaju je
Slijedi
Drugi integral parcijalno integriramo
pa imamo, zbog
|
(2.40) |
Ova jednakost vrijedi za svaku dopustivu funkciju, pa i za svaku takvu
za koju je
Zaključujemo da je
za svaku takvu funkciju
Odatle slijedi
Prema tome integral u (
2.40) iščezava, pa je
za svaku dopustivu funkciju, pa i za takve za koje je
Slijedi
Dakle, problem minimizacije funkcionala (2.39) vodi na
rješavanje rubnog problema
Rješenje je
Minimalna vrijednost funkcionala, uz zadani poz1etni uvjet
je
Varijacijski račun
U 2.4.1 smo razmatrali problem minimizacije funkcionala
energije određenog rubnog problema. Ovdje ćemo razmatrati problem
minimizacije općenitijeg funkcionala.
Neka je dana neprekidno derivabilna funkcija od tri varijable
Neka je
i
Tada imamo kompoziciju
funkcija (složenu funkciju) od jedne varijable
U vezi s tom funkcijom možemo promatrati sljedeći funkcional
Ovo je općenitiji funkcional od onih koje smo promatrali. Na pr. ako
stavimo
onda kompozicija kao gore daje funkcional energije (2.36).
Osim same formule, važno je odrediti domenu funkcionala. Kao što se
iz formule vidi, funkcional
pridružuje funkciji
broj. Važno je definirati kojem skupu funkcija pripada
To naravno
ovisi o problemu o kojem se radi. Pretpostavimo da je funkcional
definiran na skupu
Skup
je vektorski prostor, jer je bilo koja linearna
kombinacija elemenata iz
opet element iz
Elemente
iz
ćemo zvati dopustivim funkcijama.
Posebno nas interesiraju funkcije na kojima funkcional poprima
minimalnu ili maksimalnu vrijednost. Svaka takva funkcija se zove
ekstremala. Nađimo sada uvjet koji treba ispunjavati
funkcija
da bude ekstremala funkcionala
U tu svrhu
stavimo
gdje je
dopustiva funkcija.
je funkcija od
i za
ona ima ekstrem. Budući da je
funkcija
neprekidno derivabilna, to znači da mora biti
|
(2.41) |
Kako je
neprekidno derivabilna, imamo
Preciznije
Zbog (2.41) imamo
|
(2.42) |
Jednom parcijalno integrirajmo drugi
integral
Funkcija
je dopustiva, pa je
Tako imamo
Kad to uvrstimo u (2.42), dobivamo
|
(2.43) |
Ova jednakost vrijedi za svaku dopustivu funkciju, pa i za takve za
koje je
Za takve dopustive funkcije imamo
Na osnovu leme 2 slijedi
ili kraće
|
(2.44) |
Ako se s time vratimo u jednadžbu (2.43), te zbog
proizvoljnosti dopustive funkcije
uzmemo
takvu da je
slijedi da mora vrijediti također
Ova jednakost se zove prirodni uvjet na rubu
Jednadžba (2.44) se zove Eulerova diferencijalna
jednadžba za dani funkcional. Dakle, da bi funkcija
bila
ekstremala funkcionala
nužno mora zadovoljavati pripadnu
Eulerovu diferencijalnu jednadžbu. To je nužan uvjet, ali ne i
dovoljan. Dovoljne uvjete ovdje nećemo razmatrati. Napomenimo da se
iz prirode problema često može zaključiti da li ekstremala postoji
ili ne. Ako postoji, i ima neprekidne derivacije dovoljno visokog
reda, onda je dovoljno naći rješenje Eulerove jednadžbe, koje
zadovoljava rubne uvjete.
Primjer 2.21
Problem brahistohrone. Interesira nas koji oblik putanje
treba izabrati tako da se za najkraće vrijeme, u polju sile teže,
stigne iz točke
u točku
Krivulja s tim svojstvom se zove
brahistohrona.
2.1
Rješenje. Zakon o sačuvanju energije glasi
konst.
Nadalje
Predznak
dolazi stoga što smo pozitivni dio osi
okrenuli
prema dolje. Tako je
konst.
U točki
je
i
pa slijedi da je konstanta jednaka
nuli. Odatle
jer ćemo u daljnjem visinu označavati s
Zadatak je naći
funkciju
S druge strane brzina je
Odatle je
pa je vrijeme gibanja po krivulji
Od svih puteva
treba izabrati onaj uz koji ovaj funkcional
poprima najmanju vrijednost uz uvjete
Budući da konstanta
ne utječe na to da li je
ekstremala ili ne, možemo uzeti
Budući da u
ne dolazi eksplicitno
Eulerova jednadžba
glasi
S druge strane
jer je izraz u zagradi upravo lijeva strana Eulerove jednadžbe. Dakle
Odatle
U našem slučaju
tj.
Stavimo
gdje je
parametar.
pa je
Sada treba
izraziti kao funkciju od
pa ćemo tako dobiti
parametarski određenu traženu krivulju.
Isto tako
Tako je
Odatle
Mora biti
da bi istovremeno
i
težili k
nuli. Stavimo
Tada je
dok je
Konstanta
se određuje iz preostalog rubnog uvjeta
ili preciznije
Ove parametarske
jednadžbe predstavljaju cikloidu.
Next: Višedimenzionalni problemi
Up: Rubni problemi
Previous: Fourierova metoda
  Contents
  Index
Salih Suljagic
1999-12-17