Next: Fourierova metoda
Up: Rubni problemi
Previous: Jednadžbe
  Contents
  Index
Subsections
Rubni problemi
Rubni i početni uvjeti
Jednadžbe
koje smo upravo izveli su diferencijalne jednadžbe. Svaka od njih ima
beskonačno mnogo rješenja. Ipak,
u stvarnosti žica zauzme sasvim određen ravnotežni položaj. Isto
tako oscilira na sasvim određen način. To je zbog toga što su u
stvarnosti određeni uvjeti na rubu žice i početni
uvjeti, tj. način na koji je žica izvučena iz položaja
ravnoteže.
Navedimo sada neke jednostavne rubne uvjete.
Kinematički (Dirichletov, geometrijski, prvi) rubni uvjet.
Kinematički rubni uvjet je uvjet koji određuje vrijednost
kinematičkog polja na rubovima, na pr.
|
(2.4) |
Za rub u kojem je zadan Dirichletov rubni uvjet kažemo da je
učvršćen.
Ako je
onda kažemo da su rubni uvjeti
homogeni.
Dirichletov rubni uvjet znači u slučaju
- a)
- oscilacija ili ravnoteže žice, longitudinalnih oscilacija
grede, torzijskih oscilacija tankog štapa, da su rubovi učvršćeni,
- b)
- provođenja topline, da se rub održava na stalnoj temperaturi,
i to
na lijevom rubu,
na desnom rubu štapa,
- c)
- filtracije, da su tlakovi na rubovima zadani. Ako su rubni
uvjeti homogeni, onda to znači da tekućina može slobodno
protjecati kroz rub.
Dinamički (Neumannov, prirodni, drugi) rubni uvjet.
Dinamički rubni uvjet je uvjet koji određuje vrijednost
dinamičkog polja
na rubovima, na
pr.
Zakoni ponašanja
povezuju
i
pa se tako i dinamički rubni uvjeti mogu
izraziti pomoću polja
ali preko njegovih derivacija. Za žicu
smo imali
pa zadati na pr.
znači zapravo zadati
tj.
Ako je
onda kažemo da je lijevi
rub slobodan. Za
takav rubni uvjet kažemo da je homogen.
Na sljedećoj slici imamo na desnom rubu homogen Neumannov uvjet.
Neumannov rubni uvjet znači u slučaju
- a)
- oscilacija ili ravnoteže žice, longitudinalnih oscilacija
grede, da je na rubu zadana kontaktna sila,
- b)
- provođenja topline, da se preko ruba prenosi zadana
količina topline; ako je uvjet homogen, onda to znači da je rub
toplinski izoliran,
- c)
- filtracije, da je na rubu zadan protok mase. Ako je rubni
uvjet homogen, onda to znači da tekućina ne protječe kroz rub,
tj. da je rub nepropusan.
Robinov rubni uvjet.
Ako je na pr. desni rub oprugom spojen s fiksnom podlogom, onda je
količina gibanja u jedinici vremena koja se na desnom kraju prenese
na žicu jednaka sili kojom opruga djeluje na desni kraj
tj.
Na sljedećoj slici imamo na desnom rubu Robinov uvjet.
Primjer 2.4
Lijevi kraj žice se slobodno kreće, a na desnom djeluje sila koja
je proporcionalna brzini, a suprotna smjeru gibanja. Naći rubne
uvjete.
Rješenje. Količina gibanja u jedinici vremena na lijevom kraju je
pa
na lijevom kraju imamo rubni uvjet
Na drugom kraju veličina gibanja u jedinici vremena (sila) koja
pređe s desna na lijevo jednaka je
Prema tome rubni uvjeti su
Početni uvjeti
U svim promatranim slučajevima nije bilo bitno da li se žica nalazi
u ravnotežnom položaju, kad
ne ovisi o varijabli
ili se
radi o oscilacijama žice, kad svaki od navedenih rubnih uvjeta mora
vrijediti za svaki
U oba slučaja su trebali biti zadani rubni
uvjeti. Međutim, kad se radi o oscilacijama, onda uvjeti na rubu nisu
dovoljni. Tada moramo također zadati na koji smo način pobudili
žicu na osciliranje. Moramo zadati početni položaj
|
(2.5) |
i početnu brzinu
u svakoj točki žice. Ovi uvjeti se zovu početni
uvjeti.
Primijetimo da uvjeti (2.4) i (2.5) nisu
nezavisni. Pretpostavka o neprekidnosti žice prilikom oscilacija
povlači da je
Kad se radi o provođenju topline ili filtraciji, dovoljno je zadati
početnu raspodjelu temperature, odnosno tlaka.
Naravno, početni uvjeti moraju biti kompatibilni s rubnim uvjetima,
tj. početni uvjeti moraju na rubovima zadovoljavati rubne uvjete za
svaki
Linearnost
Opća jednadžba u primjerima koje smo promatrali, nakon uvrštenja
drugog zakona ponašanja je
|
(2.6) |
Funkciju
zovemo slobodnim članom. Ako je
onda
jednadžbu
|
(2.7) |
zovemo homogenom, u protivnom je zovemo nehomogenom.
Ograničimo razmatranje na one primjere u kojima je prvi zakon
ponašanja glasio
ili |
(2.8) |
Interesira nas kakvu strukturu ima skup svih rješenja rubnog problema
|
(2.9) |
U tu svrhu promatrajmo najprije rubni problem s homogenom jednadžbom,
tj. slučaj kad je
Teorem 14
Neka su
i
dva rješenja rubnog problema
(
2.9) s pripadnom homogenom jednadžbom, i
i
proizvoljni brojevi. Tada je
također rješenje istog rubnog
problema (
2.9).
Dokaz. U svrhu dokaza napišimo
jednadžbu drukčije
Bez obzira
koji
iz (2.8) bio u jednadžbi, vrijedi
Također
Prema tome
Dakle,
rješava jednadžbu. Ta
funkcija zadovoljava i rubne uvjete, jer je
Iz ovog teorema slijedi da je skup svih rješenja homogene jednadžbe
vektorski prostor (skup svih linearnih kombinacija linearno nezavisnih
rješenja).
Za rješenja rubnog problema (2.9) s nehomogenom
jednadžbom imamo sljedeće tvrdnje.
Teorem 15
Neka je
rješenje rubnog problema (
2.9) s
nehomogenom jednadžbom, te
rješenje rubnog problema
(
2.9) s homogenom jednadžbom. Tada je
rješenje
rubnog problema (
2.9) s nehomogenom jednadžbom.
Dokaz. Koristeći svojstva funkcije
iz dokaza prethodnog teorema, možemo napisati
Dakle
rješava nehomogenu jednadžbu. Osim toga
očito zadovoljava i rubne uvjete.
Teorem 16
Neka su
i
dva rješenja rubnog problema
(
2.9) s nehomogenom jednadžbom. Tada je
rješenje rubnog problema (
2.9) s homogenom
jednadžbom.
Dokaz.
Osim toga
očito zadovoljava i rubne uvjete.
Na temelju ovih teorema imamo sljedeći zaključak.
Neka je
skup svih rješenja rubnog problema (2.9) s
nehomogenom jednadžbom. Neka je
skup svih rješenja rubnog
problema (2.9) s homogenom jednadžbom. Tada je
gdje je
jedno (partikularno)
rješenje rubnog problema (2.9) s nehomogenom jednadžbom.
Homogenizacija rubnih uvjeta.
Ako su rubni uvjeti
nehomogeni, onda linearne kombinacije više ne zadovoljavaju iste
rubne uvjete, pa gornji teoremi više ne vrijede. Prema tome pogodno
je imati homogene rubne uvjete. To se može postići na sljedeći
način. Neka je dan na pr. sljedeći rubni problem
Izaberimo proizvoljnu što jednostavniju funkciju
klase
ali tako da zadovoljava rubne uvjete
Stavimo
Tada funkcija
zadovoljava
homogene rubne uvjete
S druge strane,
da bismo vidjeli koju jednadžbu zadovoljava
uvrstimo
u jednadžbu iz rubnog
problema
gdje je
Primjer 2.5
Homogenizirati rubni problem
Rješenje. Izaberimo najjednostavniju funkciju
takvu da funkcija
zadovoljava homogene rubne uvjete, tj.
Zbog toga što se radi o uvjetu u samo dvije točke, dovoljno je uzeti
Tako je
Odatle
Slijedi
Tako je
pa kad
izračunamo odavde i uvrstimo u jednadžbu, imamo rubni problem
Jedinstvenost rješenja
Ograničimo se sada na problem ravnoteže u sredstvu s otporom i
razmotrimo jedinstvenost rješenja sljedećih rubnih
problema. Diferencijalna jednadžba je uvijek
a rubni uvjeti
su redom
- I
-
- II
-
- III
-
Slučaj
(nema otpora sredstva)
Jednadžba je tada
pa imamo
|
(2.10) |
tj.
|
(2.11) |
U ovoj formuli imamo dvije neodređene veličine
i
Razmotrimo sada jedinstvenost uz navedene rubne uvjete.
I. (Oba uvjeta kinematička.)
Imamo
Veličina
je
određena u rubnom uvjetu, a
se određuje tako da uvrstimo
u formulu (2.11). Dobivamo
Odatle
Budući da su neodređene
veličine u formuli (2.11) pomoću rubnih uvjeta u
potpunosti određene, zaključujemo da je rješenje u tom slučaju
jedinstveno.
II. Jedan uvjet kinematički, drugi dinamički.
Imamo
Ovdje je također
određen, a
ćemo dobiti tako da u formulu
(2.10) uvrstimo
Odatle
Opet zaključujemo da je rješenje
jedinstveno, jer smo neodređene veličine u formuli
(2.11) jednoznačno odredili.
III. Oba uvjeta dinamička.
Imamo
Sada možemo
koristiti samo formulu (2.10). Iz nje ne možemo odrediti
dok za određivanje
imamo čak dva podatka. To
pokazuje da više nemamo jedinstvenost, jer
ostaje neodređeno. S druge strane može se dogoditi da
izračunat pomoću uvjeta na desnom rubu ne bude isti kao
onaj izračunat pomoću uvjeta na lijevom rubu. To bi, naravno
značilo da ne postoji rješenje. Kad uvrstimo uvjet na lijevom rubu,
imamo
Kad uvrstimo uvjet na desnom
rubu, imamo
Dakle, za postojanje rješenja
nužno je da vrijedi
Taj zahtjev znači da zbroj
vanjskih sila mora biti jednak
Prva dva člana predstavljaju
kontaktnu silu koja preko rubova djeluje na žicu, a integral
predstavlja vanjsku silu koja djeluje na daljinu (sila
gravitacije, sila električnog polja i sl.).
Ako je taj uvjet ispunjen onda kažemo da je rješenje jedinstveno do
na aditivnu konstantu (u ovom slučaju ).
Uvjet
znači ustvari da je
za barem jedan
U
ovom slučaju sva tri rubna problema imaju jedinstveno rješenje. To
ćemo dokazati pomoću energetske
jednadžbe.
Jednom parcijalno integriramo prvi integral
i rezultat uvrstimo. Dobivamo
|
(2.12) |
Ova jednadžba se zove energetska jednadžba. Naziv ima opravdanje u sljedećem razmatranju.
predstavlja
približno vanjsku silu koja djeluje na komadić žice
a
je rad te sile na putu progiba
Prema tome
zadnji integral na lijevoj strani jednadžbe (2.12) je rad
vanjske sile koji djeluje na cijelu žicu na putu progiba. Sila otpora
je
pa je srednji integral ukupni rad sile otpora duž
cijele žice na putu progiba. Prvi integral predstavlja energiju
deformacije,
je rad kontaktne sile
na desnom rubu na putu
a
je rad
kontaktne sile na lijevom rubu na putu
Neka su
i
dva rješenja bilo kojeg od tri rubna
problema koja promatramo. Funkcija
rješava
homogenu jednadžbu
i
pri tom zadovoljava homogene rubne uvjete. Energetska jednadžba
(2.12) sada glasi
Budući da je
i
slijedi
Kako je podintegralna funkcija neprekidna,
nenegativna, i njezin je integral duž žice jednak
slijedi da je
sama podintegralna funkcija jednaka nuli
Zbroj dvije
nenegativne funkcije može biti jednak nuli samo tako da je svaka od
njih jednaka nuli. Tako je
pa je
konstanta, tj.
S druge strane je
Kako je
za barem jedan
slijedi da je
Prema tome
tj.
Dakle rješenje je doista jedinstveno.
Koncentrirano djelovanje
U dosadašnjim razmatranjima vanjska sila je bila zadana po jedinici
duljine, što znači da je
gustoća sile (linearna kad se
radi o jednodimenzionalnom objektu kao što je žica). Ako je u točki
napete žice obješen uteg mase
onda kažemo da se radi o
koncentriranom djelovanju. U tom slučaju ne vrijedi izvod
zakona o sačuvanju količine gibanja u 2.1.1.
Pretpostavimo da masa utega nije prevelika, tako da se ne događa
kidanje žice niti plastična deformacija. To znači da je progib
kao funkcija od
neprekidna
funkcija, tj.
Ovu jednakost zapisujemo ovako
Promatrajmo mali komad žice
oko
točke
Promjena količine gibanja tog komada žice u jedinici
vremena jednaka je sili koja djeluje na taj komad
tj.
gdje smo s
označili koncentriranu silu u točki
Promjena količine
gibanja u jedinici vremena je veličina koja se neprekidno mijenja u
vremenu, pa je
neprekidna funkcija. Odatle, po teoremu srednje
vrijednosti za integrale
Dakle imamo
|
(2.13) |
Ova jednakost
pokazuje da derivacija polja
po
ima u točki
prekid.
Geometrijski to znači da je progib krivulja, koja u točki
nema
tangentu. Izvan točke
progib ima tangentu, i kad prolazimo kroz
točku
koeficijent smjera tangente skoči.
Izvan točke
vrijedi izvedena diferencijalna jednadžba za
žicu, ali s vanjskom silom
Za funkciju, koja u točki
ima konačan limes slijeve strane i
konačan limes s desne strane,ali se ti limesi razlikuju, kažemo da
ima u točki
prekid prve vrste.
Primjer 2.6
Naći ravnotežu napete žice, duljine
napetosti
učvršćene na rubovima,
ako okomito na žicu djeluju koncentrirane sile i to
u točki
a
u točki
Rješenje. Na intervalima
i
nemamo koncentriranih niti drugih
vanjskih sila, pa je na njima jednadžba
Dakle imamo rješenje
Neodređene konstante
se računaju iz rubnih uvjeta, uvjeta
neprekidnosti i (
2.13). Tako imamo sljedeće jednadžbe
Rješenje ovog sustava je
Dakle imamo rješenje
Greenova funkcija
Promatrajmo ravnotežu žice, učvršćene na rubovima, pod utjecajem
koncentrirane sile
u točki
Označimo njezin progib s
Budući da zakon održanja ne vrijedi na cijeloj žici, već samo na
dijelovima
i
progib
ćemo dobiti kao rješenje sljedećih rubnih problema
za
za
Svaki od ovih rubnih problema ima beskonačno
mnogo rješenja (jer nije dan uvjet na rubu ). Iz zahtjeva da je
neprekidna, i da njezina derivacija ima skok prve vrste u točki
dobivamo jedno rješenje
Pustimo da jedinična sila klizi duž žice, tj. da
varira od
0 do
Dobivamo funkciju od dvije varijable
Funkcija
je definirana na
i zove se Greenova funkcija.
Primjer 2.7
Izračunajmo Greenovu funkciju za rubni problem
Rješenje. Lijevo od točke
je
a desno
Nakon uvrštenja rubnih uvjeta, imamo
lijevo od
i
desno od
Dakle Greenova funkcija je
Neodređene veličine
i
određujemo iz uvjeta neprekidnosti u točki
i skoka prve derivacije
Odatle
pa je
Neka su
i
dva linearno nezavisna rješenja homogene jednadžbe
takva da
zadovoljava homogeni rubni
uvjet na lijevom rubu, a
homogeni rubni uvjet na desnom rubu.
Zbog homogenosti jednadžbe i rubnih uvjeta funkcije
i
zadovoljavaju jednadžbu i odgovarajući rubni uvjet ma kakvi bili brojevi
i
Zato Greenovu funkciju tražimo u obliku
Uvjet neprekidnosti rješenja i skoka njegove prve derivacije daje
sustav od dvije linearne algebarske jednadžbe za nepoznanice
Ovaj sustav je nehomogen, pa ima rješenje ako i samo ako je
determinanta sustava različita od nule. Determinanta sustava je
gdje je
determinanta Wronskoga
Ona je uvijek
različita od nule (zbog
linearne nezavisnosti
v. Matematika 2). Prema tome postoji rješenje i ono se može naći na pr. pomoću
Cramerovog pravila
Tako je
|
(2.14) |
Primjer 2.8
Naći Greenovu funkciju rubnog problema
Rješenje. Rješenje diferencijalne jednadžbe je
Linearno nezavisne funkcije, koje zadovoljavaju rubne uvjete su prema
tome
Iz uvjeta neprekidnosti i skoka prve derivacije u točki
dobivamo sustav jednadžbi
Rješenje tog sustava je
i prema tome Greenova funkcija je
Ako u točki
na žicu djeluje koncentrirana sila
umjesto jedinične sile, onda je rješenje (progib)
Ako na žicu djeluje više koncentriranih sila
u točkama
onda je rješenje
Konačno, ako vanjska sila nije koncentrirana, već je zadana kao
linearna gustoća sile, tj. ako imamo na pr. rubni problem
onda podijelimo segment
na
podsegmenata,
uzmemo proizvoljne točke
u tim segmentima, i
umjesto zadane sile uzmemo koncentriranu silu
u
točki
Približno rješenje je
Na
desnoj strani imamo integralnu sumu za funkciju
u
odnosu na varijablu
Kad podjelu sve više profinjujemo,
integralna suma teži prema integralu, pa je rješenje
|
(2.15) |
Iz formule (2.15) se vidi da su u Greenovoj funkciji
sadržane informacije o pripadnoj homogenoj diferencijalnoj jednadžbi
i o danim rubnim uvjetima.
Kako Greenova funkcija ima različite formule ovisno o tome da li se
nalazi ispred
ili iza, integral treba rastaviti na dva dijela, od 0 do
i od
do
Integrira se po
pa
i
smijemo izlučiti. Tako
imamo konačnu formulu
|
(2.16) |
Dakle, kad želimo riješiti neki rubni problem pomoću Greenove
funkcije, dovoljno je naći dva
linearno nezavisna rješenja
i
pripadne homogene
jednadžbe, takva da
zadovoljava homogeni uvjet na lijevom rubu, a
na desnom rubu. Zatim treba izračunati
determinantu
i uvrstiti u formulu (2.16).
Primjer 2.9
Riješiti, pomoću Greenove formule, rubni problem
Rješenje. Najprije treba primijetiti da je
Opće rješenje pripadne homogene jednadžbe je
Najjednostavnija ovakva funkcija, koja zadovoljava uvjet
je
ona koja zadovoljava uvjet
je
Nadalje imamo
Uvrstimo u (
2.16)
Ova funkcija očito zadovoljava rubne uvjete, a nakon uvrštavanja,
lako provjerimo da zadovoljava i jednadžbu.
Primijetimo također da za nalaženje funkcija
uopće nije
bilo važno koliki je
Funkcija
se uvrsti tek na kraju u
formulu. Prema tome, kad jednom nađemo
umetanjem u
formulu raznih funkcija
rješavamo svaki mogući nehomogeni problem.
Next: Fourierova metoda
Up: Rubni problemi
Previous: Jednadžbe
  Contents
  Index
Salih Suljagic
1999-12-17