Next: Taylorov teorem srednje vrijednosti
Up: Diferencijalni račun
Previous: Derivacije funkcija više varijabli
  Contents
  Index
Subsections
Teorem srednje vrijednosti
Teorem 7
[
3] Neka je
područje u
i neka je
klase
Neka su točke
i
u
takve, da spojnica
leži u
Tada postoji točka
na
spojnici
takva, da je
Dokaz. Stavimo
Budući da je
otvoren skup, i da spojnica
leži u
postoji
takav da
točke
leže u
za svaki
Na tom intervalu je
složena funkcija
neprekidno derivabilna, pa
ispunjava uvjete Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti. Tako
postoji
takav da vrijedi
Formula iz teorema daje prirast funkcije
u točki
Možemo birati različite
i
tj. možemo iz točke
krenuti u raznim smjerovima i različito daleko. Jedini
uvjet je da ne izađemo iz
Naravno, u svakom pojedinom
slučaju imamo neku novu točku na odgovarajućoj spojnici.
Problem je u tome što ne znamo koju točku
na spojnici
treba uzeti. Zato se umjesto točnom služimo približnom formulom
Ova formula se zove
formula konačnih prirasta.
Formulu konačnih prirasta koristimo za približno računanje.
Primjer 1.29
Koliko se izmijeni površina kružnog isječka, ako se
promijeni za
a
za
Rješenje.
Površina je
Postojanje parcijalnih derivacija nije osobito jak zahtjev na
funkciju, kao što pokazuje sljedeći primjer
Primjer 1.30
Neka je
Imamo
Dakle, parcijalne derivacije postoje u točki
Međutim, u
primjeru
1.17 smo vidjeli da ova funkcija nema limes u
i prema tome nije neprekidna u
To pokazuje da postojanje
parcijalnih derivacija ne osigurava čak niti neprekidnost. Podsjetimo
se da je postojanje derivacije u slučaju funkcije jedne varijable
osiguravalo neprekidnost.
Sljedećom definicijom rješavamo te probleme na adekvatniji način,
uvodeći pojam derivacije i derivabilnosti funkcije.
Definicija 12
Kažemo da je
derivabilna (diferencijabilna) u točki
, ako postoji polinom prvog stupnja
takav, da je
Polinom
se zove
derivacija (diferencijal) funkcije
u točki
, i označava s
Teorem 8
Neka je
područje u
i neka je
derivabilna u točki
Tada
je
neprekidna u
Dokaz.
Teorem 9
Neka je
područje u
neka je
derivabilna u točki
i neka
je
Tada postoje parcijalne derivacije
od
u točki
i
Dokaz.
Ispitivati derivabilnost funkcije po definiciji nije jednostavno, jer
treba računati odgovarajući limes. Zato se postavlja pitanje da li
se derivabilnost može ustanoviti jednostavnije. Sljedeći teorem
rješava to pitanje.
Teorem 10
Neka je
područje u
i neka
ima neprekidne parcijalne derivacije po
i
na
Tada je
derivabilna u svakoj točki
Dokaz.
Na sličan način bismo mogli definirati derivaciju funkcije od tri
varijable u točki
U tom slučaju to je polinom 1.
stupnja od tri varijable, označavamo ga s
ili
i uz uvjet da su parcijalne derivacije
neprekidne, vrijedi
Definicija 13
Neka je
derivabilna funkcija u
Graf
polinoma prvog stupnja
se zove
tangencijalna
ravnina na graf funkcije
(plohu) u točki
Pravac kroz točku
okomit na tangencijalnu ravninu se zove
normala na graf funkcije
(na plohu) u točki
Iz ove definicije slijedi da je jednadžba tangencijalne ravnine
funkcije
u točki
a kanonske jednadžbe normale su
Primjer 1.31
Naći jednadžbu one tangencijalne ravnine na plohu
koja prolazi pravcem
Rješenje. Tangencijalna ravnina ima jednadžbu
Ne znamo točku
ali znamo da zadani pravac mora ležati u toj
ravnini. To znači da točka
leži u ravnini, tj. zadovoljava jednadžbu tangencijalne ravnine
Vektor smjera pravca
je okomit na vektor normale ravnine, dakle njihov skalarni produkt je
Odatle
i
Uvrstimo, dobivamo
Tako je
Dobili smo dvije točke na plohi. To znači da se kroz zadani pravac
mogu na plohu povući dvije tangencijalne ravnine. Njihove jednadžbe su
Formula konačnih prirasta,
umjesto
pravog prirasta funkcije računa prirast derivacije (diferencijala)
funkcije uzetog u točki
Na slici to znači,
uzimajući u obzir geometrijsku interpretaciju parcijalnih derivacija,
prirast po tangencijalnoj ravnini.
Teorem o implicitno zadanim funkcijama
Primjer 1.32
Neka je dana funkcija od dvije varijable
Jednadžba
predstavlja u
jednadžbu skupa točaka
u ravnini
Ako je
onda jednadžba nema rješenja u
tj. ravnina
ne siječe plohu
pa je
prazan skup.
Za
jednadžba ima samo jedno rješenje
tj.
ravnina
dira plohu
pa je
jednočlan skup
Ti slučajevi nisu interesantni. Pretpostavimo dakle, da je
U
tom slučaju imamo više rješenja, tj. ravnina
siječe plohu
U ravnini
skup
je kružnica sa središtem u ishodištu i
radiusom
U tom slučaju apscisu
točke
možemo birati u segmentu
Izabravši apscisu
ordinatu
više ne možemo proizvoljno
birati, jer je jednadžbom
|
(1.1) |
dana veza između
i
Interesiraju nas uvjeti pod kojima ta
veza postaje funkcijska, tj. takva da svakom
pripada po jedan
Rješavajući jednadžbu 1.1 po
imamo
Za svaki
možemo birati jedan od ova dva
Na taj način vidimo da ima beskonačno mnogo mogućih funkcija
zadanih jednadžbom
1.1. Ako zahtijevamo da funkcija bude
neprekidna, onda imamo samo dvije mogućnosti, jer izabravši jednom
na jednoj od dvije polukružnice (gornjoj ili donjoj), moramo i za
svaki drugi
birati
na istoj polukružnici. Konačno, ako
želimo imati samo jednu neprekidnu funkciju, onda moramo odrediti
točku
koja mora pripadati grafu funkcije, i pri tom
ne smije biti
ili
Točke
i
se nalaze na obje polukružnice, tako da izabravši neku
od njih još uvijek nismo odredili o kojoj se funkciji radi. To je
posljedica toga da je
Uvjerite se u to
koristeći geometrijsku interpretaciju parcijalne derivacije.
U općem slučaju problem rješava sljedeći teorem.
Teorem 11
Neka je
područje u
i neka je
funkcija klase
Neka postoji točka
takva, da je
i neka je
Tada postoji interval
koji sadrži
i funkcija
klase
takva, da je
i vrijedi
Dokaz.
Moglo bi se pomisliti da zahtijevanje postojanja samo jedne točke
takve da je
može dovesti do jednočlanog
skupa
kao u primjeru 1.32, slučaj
To se ne
može dogoditi zbog sljedećeg razloga. Da je doista tako, onda bi
funkcija
imala u točki
lokalni ekstrem, pa bi, zbog
neprekidne derivabilnosti funkcije
u toj točki parcijalne
derivacije od
po
i po
morale iščezavati, što se u
uvjetima teorema isključuje (pogledajte 1.6.1).
Kažemo da je funkcija
implicitno zadana jednadžbom
i zahtjevom
Postojanje takve funkcije nije jednostavno
dokazati, ali zato formula za derivaciju izlazi ovako.
|
(1.2) |
Ovdje se zapravo
pojavljuje kao funkcija
pa se često piše
Primjer 1.33
Naći tangentu na graf implicitno zadane funkcije
u točki
Rješenje. Imamo
Prema tome uvjeti teorema su ispunjeni. Nadalje
pa je
Dakle, jednadžba tangente je
tj.
Drugu derivaciju funkcije
možemo izračunati derivirajući
jednadžbu 1.2 po
Odatle
|
(1.3) |
Analogni teorem bismo mogli izreći u slučaju
U tom slučaju, uz analogne uvjete, imamo
kao funkciju od
i pri tom
Tada kažemo da je funkcija
implicitno zadana jednadžbom
kao funkcijom od
i
- 1.
- Kako glasi teorem srednje vrijednosti? Dokažite ga.
- 2.
- Napišite formulu konačnih prirasta. U kakvoj je ona vezi s
teoremom srednje vrijednosti?
- 3.
- Kako se definira derivacija (diferencijal) funkcije u točki?
- 4.
- Da li postojanje parcijalnih derivacija osigurava postojanje
derivacije? Navedite primjer.
- 5.
- Što se može reći o postojanju parcijalnih derivacija, ako je
funkcija derivabilna?
- 6.
- Navedite uvjete uz koje postojanje parcijalnih derivacija
povlači derivabilnost.
- 7.
- Što je tangencijalna ravnina, a što normala (na graf) funkcije u
nekoj točki? Uz koji uvjet postoje?
- 8.
- Objasnite slikom grešku koju činimo kad prirast funkcije
zamjenjujemo odgovarajućom vrijednošću diferencijala.
- 9.
- Iskažite teorem o implicitno zadanoj funkciji. Komentirajte
pretpostavke teorema.
- 10.
- Uočite na slici u prostoru osobitost točaka koje zadovoljavaju
uvjete
i
u odnosu
na one točke koje zadovoljavaju uvjete
i
- 11.
- Izvedite formulu za drugu derivaciju funkcije implicitno zadane
jednadžbom
- 12.
- Izvedite formulu za treću derivaciju funkcije implicitno zadane
jednadžbom
- 13.
- Kako to da postojanje parcijalnih derivacija ne osigurava
ne samo postojanje derivacije, već niti neprekidnost, kada je
parcijalna derivacija ustvari obična derivacija odgovarajuće
funkcije, i kad se ima na umu da postojanje derivacije funkcije
jedne varijable povlači njenu neprekidnost?
- 1.
- Neka je
Naći
Rješenje.
- 2.
- Naći normalu na plohu
koja je paralelna s
vektorom
Rješenje.
Vektor normale tangencijalne ravnine
je multipl vektora smjera traženog pravca
pa su tako kanonske jednadžbe normale
- 3.
- Naći zakrivljenost funkcije implicitno zadane jednadžbom
u točki
Rješenje.
Tako je, zbog 1.3,
- 4.
- Naći tangencijalnu ravninu na plohu (jednokrilni eliptički
hiperboloid) zadanu implicitno s
u točki
gdje je
Rješenje. Jednadžba tangencijalne ravnine je
Uvrstimo
pomnožimo s
i sve prebacimo na lijevu
stranu jednadžbe. Dobivamo
To je jednadžba tangencijalne ravnine na plohu zadanu implicitno
jednadžbom
U našem slučaju
Tako je jednadžba tangencijalne ravnine
Next: Taylorov teorem srednje vrijednosti
Up: Diferencijalni račun
Previous: Derivacije funkcija više varijabli
  Contents
  Index
Salih Suljagic
2000-03-11