Next: Sustavi običnih diferencijalnih jednadžbi
Up: Matrice i sustavi jednadžbi
Previous: Sustavi linearnih algebarskih jednadžbi
  Contents
  Index
Subsections
Vlastite vrijednosti i vlastiti vektori
Definicija 13
Neka je
kvadratna matrica reda
Za broj
kažemo da
je
vlastita (svojstvena) vrijednost
matrice
a za vektor
kažemo da je
vlastiti (svojstveni)
vektor matrice
ako vrijedi
Skup svih vlastitih vrijednosti matrice
se zove
spektar matrice
Na slici 1.15 je prikazano nekoliko vektora i njihovih slika
dobivenih djelovanjem matrice
Uočite razliku između djelovanja na vektore
i na ostale vektore. Slike vektora
i
su ostale na pravcima
određenim s tim vektorima (original i slika su kolinearni), dok druge
vektore matrica zakreće.
Slika 1.15:
Djelovanje matrice drugog reda na vektore u ravnini.
Neka je
Tada je
također
Dakle, ako je
vlastiti vektor za vlastitu vrijednost
onda je i svaki s njim kolinearan vektor također vlastiti
vektor koji pripada istoj vlastitoj vrijednosti. (Na slici
1.15 su crticama označeni pravci čija svaka točka
predstavlja vrh nekog vlastitog vektora. Na jednom pravcu leže
vlastiti vektori koji pripadaju vlastitoj vrijednosti
a na drugom
oni koji pripadaju vlastitoj vrijednosti )
Jednadžba
se može
drukčije napisati kao
Da se nađe
vlastiti vektor, potrebno je riješiti ovu matričnu jednadžbu. Ako
je
i
ta jednadžba se može
napisati kao sustav linearnih algebarskih jednadžbi
Ovo je homogen sustav i on ima netrivijalno
rješenje, ako i samo ako je determinanta sustava jednaka nuli. Dakle,
Ako raspišemo ovu determinantu i jednadžbu pomnožimo s
dobivamo algebarsku jednadžbu -tog reda
Ova jednadžba se zove karakteristična jednadžba matrice
Polinom na
lijevoj strani se zove karakteristični polinom
matrice
Pri tom je
Poznato je da algebarska jednadžba -tog reda ima
općenito
kompleksnih rješenja, računajući njihovu kratnost. Ta rješenja su
vlastite vrijednosti.
Uvrštavanjem pojedinog rješenja u gornji homogeni sustav,
dobivamo sustav jednadžbi koji, zbog toga što je homogen i što je
determinanta jednaka nuli, ima beskonačno mnogo rješenja. To je u
skladu s činjenicom da je svaki vektor, kolinearan s vlastitim
vektorom, također vlastiti. Budući da vlastite vrijednosti mogu biti
kompleksni brojevi, kao rješenja tog sustava možemo dobiti
vektore čije su komponente kompleksni brojevi. Nas će prvenstveno
interesirati slučaj kada su vlastite vrijednosti i vlastiti vektori
realni.
Primjer 1.24
Nađimo vlastite vrijednosti i vlastite vektore matrice
Rješenje. Karakteristična jednadžba je
Vlastite vrijednosti su dakle
Za
pripadni vlastiti vektor dobivamo (iz
(1.5)) kao rješenje sustava
Iz druge jednadžbe imamo
Uvrstimo u treću i dobivamo
Tako je vlastiti vektor
Za
imamo sustav
Rješenja su
pa je vlastiti vektor
Za
imamo sustav
Rješenja su
pa je vlastiti vektor
Na slici
1.16 se vide vlastiti vektori i njihove slike.
Slika 1.16:
Vlastiti vektori i njihove slike (različite vlastite vrijednosti).
Prvi vektor je preslikan u samog sebe. Isto se događa sa svakim
drugim radijvektorom, kolinearnim s prvim
vektorom. Drugi se preslika u sebi suprotan, što se događa i sa
svakim s njim kolinearnim radijvektorom. Treći se preslika u
dvostruko dulji (rastegne se), što se događa i sa svakim s njim
kolinearnim radijvektorom. Vektor koji ne leži niti na jednom od
pravaca određenih ovim vektorima, biva preslikan u vektor koji
nije kolinearan sa svojim originalom.
Teorem 8
(Hamilton-Cayley) Ako je polinom
karakteristični polinom matrice
onda je
tj.
Dokaz.
Dijagonalizacija simetrične matrice
Kako smo ranije definirali, matrica
je simetrična,
ako je
tj. ako je
Ako je matrica
simetrična, onda vrijedi
za svaki par vektora
Teorem 9
Vlastite vrijednosti simetrične matrice
su realni brojevi.
Dokaz. Neka je
simetrična matrica,
njezina vlastita vrijednost, i
pripadni vlastiti vektor. Tada je
Ako
konjugiramo ovu jednakost, i uzmemo u obzir da je
jer su
elementi matrice
realni brojevi, dobivamo
Odatle
Zbog
simetričnosti matrice
imamo
Tako je
tj.
Zbog
skalarni produkt
ne može biti jednak nuli,
pa slijedi
Teorem 10
Vlastiti vektori simetrične matrice
koji pripadaju
različitim vlastitim vrijednostima, su međusobno okomiti.
Dokaz. Neka je
vlastita
vrijednost, i
njoj pripadni vlastiti vektor matrice
Također, neka je
vlastita vrijednost, i
njoj pripadni
vlastiti vektor. Neka je
Tada je
i
Odatle
Zbog simetričnosti matrice
imamo
Tako
je
tj.
Kako je
slijedi
tj. vlastiti vektori su
međusobno okomiti.
Primjer 1.24 pokazuje da ovaj teorem ne vrijedi općenito. U
tom primjeru kosinusi kuteva između vlastitih vektora iznose približno
a kutevi u radijanima iznose
približno
odnosno
Dijagonalizacija simetrične matrice. Različite vlastite
vrijednosti.
Neka je
simetrična matrica, i neka su njezine vlastite
vrijednosti
međusobno
različite. Tada
ima
međusobno okomitih vlastitih vektora
i
vrijedi
Neka je
i neka je
matrica, čiji
su stupci vektori
Budući da su njezini stupci međusobno okomiti
vektori, različiti od nulvektora, oni su linearno nezavisni, i prema
tome je matrica
regularna.
Imamo
Matrica
je dijagonalna s vlasitim vrijednostima
matrice
na glavnoj dijagonali. Ako ovu jednadžbu pomnožimo s
lijeva s
dobivamo
Dijagonalizacija simetrične matrice. Opći slučaj.
U općem slučaju se može dogoditi da neke vlastite vrijednosti budu
višestruke. Razmotrimo sljedeći primjer.
Primjer 1.25
Naći vlastite vrijednosti i vlastite vektore matrice
Rješenje. Vlastite vrijednosti su
Za
imamo vlastiti vektor
tj. vlastitih vektora ima beskonačno mnogo ali
su svi međusobno kolinearni.
Za
imamo (iz (1.5))
Odavde
je proizvoljan, i
pa je vlastiti vektor
|
(1.6) |
tj. vlastitih vektora ima beskonačno mnogo
ali sada su oni linearne kombinacije od dva linearno nezavisna
vektora. Kako imamo slobodu izbora, možemo izabrati bilo koja dva
međusobno okomita vektora, tako da i u slučaju višestrukih
vlastitih vrijednosti imamo međusobno okomite vlastite vektore.
Formula (1.6) se može shvatiti kao parametarske
jednadžbe ravnine u prostoru, koja prolazi ishodištem i razapeta je
vektorima
Dakle svaki radijvektor u toj ravnini je vlastiti, s vlastitom
vrijednošću
Na slici 1.17 je šatirana ravnina u kojoj je svaki vektor
vlastiti s vlastitom vrijednošću
i također je povučen pravac
na kojem je svaki vektor vlastiti s vlastitom vrijednošću
Slika 1.17:
Vlastiti vektori i njihove slike (višestruke vlastite vrijednosti).
Općenito se događa sljedeće. -struka vlastita vrijednost
simetrične matrice vodi na sustav jednadžbi koji ima beskonačno
mnogo rješenja određenih pomoću
parametara. Izborom ovih
parametara tako da jedan bude
a ostali
dobivamo
linearno
nezavisnih vektora. Ako tako napravimo za svaku višestruku vlastitu
vrijednost, i dodamo vlastite vektore koji pripadaju jednostrukim
vlastitim vrijednostima, dobit ćemo
linearno nezavisnih vlastitih
vektora simetrične matrice
Od njih kao stupaca formiramo matricu
Ona je regularna, i vrijedi
Pomnožimo s lijeva matricom
i
dobit ćemo, kao i prije
Definicija 14
Neka je
regularna matrica i neka je
Tada
kažemo da su matrice
i
slične.
Ako među matricama sličnim matrici
postoji dijagonalna, onda
kažemo da se matrica
može
dijagonalizirati.
Dijagonalizacija matrice je postupak nalaženja one regularne matrice
koja ima
svojstvo da je
dijagonalna matrica.
U skladu s ovom definicijom, možemo zaključiti da se proizvoljna
simetrična matrica
može dijagonalizirati. U slučaju kad su
vlastite vrijednosti međusobno različite, dijagonalizacija se vrši
pomoću matrice čiji su stupci međusobno okomiti vlastiti
vektori matrice
No, i u slučaju višestrukih vlastitih vrijednosti matrica
se
može izabrati tako da su joj stupci međusobno okomiti. Doista, ako
su
linearno nezavisni vlastiti vektori, onda su vektori
dobiveni po formulama
međusobno okomiti, i svaki od njih je vlastiti pripadajući istoj
vlastitoj vrijednosti. Ovaj postupak se zove Gram-Schmidtov
postupak ortogonalizacije.
Ideja Gram-Schmidtovog postupka ortogonalizacije je jednostavna i
prirodna. Prvi vektor ostavimo na miru. Njime je određen
pravac. Drugi vektor projiciramo ortogonalno na taj pravac, i zatim
tu projekciju odbijemo od drugog vektora. Time naravno dobivamo vektor
koji je okomit na vektor na koji smo projicirali (sl. 1.18). S tako dobivenim
vektorima razapnemo ravninu. Treći vektor
projiciramo ortogonalno na tu ravninu, i odbijemo projekciju od njega.
Time smo dobili vektor okomit na ravninu (sl. 1.19), itd.
Slika 1.18:
Gram-Schmidtov postupak ortogonalizacije u ravnini.
Slika 1.19:
Gram-Schmidtov postupak ortogonalizacije u prostoru.
Ako međusobno okomite vlastite vektore normiramo (podijelimo s
njihovom duljinom), onda matrica
čiji su stupci vektori
postaje ortogonalna. U tom slučaju je
pa je
Hamilton-Cayleyev teorem za simetrične matrice.
Dijagonalizacija simetrične matrice nam omogućava da teorem
8 dokažemo za simetrične matrice elegantno.
Uočimo najprije da je
Odatle
Indukcijom se može dokazati da
općenito vrijedi
za
Prema tome i za proizvoljni polinom
vrijedi
Neka je sada
karakteristični
polinom matrice
Budući da su
vlastite vrijednosti matrice
slijedi
za svaki
U tom slučaju je dijagonalna matrica na desnoj
strani nulmatrica, pa je
Ortogonalne matrice
Pogledajmo kako djeluje ortogonalna matrica
na prostoru
Iz
slijedi da
čuva skalarni produkt. Ako
stavimo
dobivamo
odakle
tj. ortogonalna matrica čuva duljinu vektora. Također
pa prema tome ortogonalna matrica čuva i kuteve do na predznak, jer
je kosinus kao parna funkcija neosjetljiv na predznak.
Budući da je
ortogonalna matrica je regularna i
Nadalje, iz svojstava determinante (Binet-Cauchyjevog
teorema) slijedi
Prema tome je
Vlastite vrijednosti i vlastiti vektori
ortogonalnih matrica
Neka je
vlastita vrijednost, a
pripadni vlastiti vektor
ortogonalne matrice
Tada je
Konjugirajmo ovu
jednakost
Zbog svojstva
ortogonalnih matrica,
Budući da je
slijedi
tj. kompleksan
broj
se nalazi na jediničnoj kružnici u Gaussovoj
ravnini. Specijalno, ako je
realan broj, onda je
ili
Pogledajmo sada što se može reći o ortogonalnim matricama drugog i
trećeg reda i o preslikavanjima koja one predstavljaju.
Ortogonalne matrice drugog reda
Ortogonalne matrice drugog reda možemo shvatiti kao funkcije (linearne
operatore) koje preslikavaju
u
Neka je
proizvoljna ortogonalna matrica drugog reda. Ona preslikava kanonsku
bazu u svoje stupce.
Prema tome stupci su međusobno okomiti, i njihova duljina jednaka je
pa se pripadne točke nalaze na jediničnoj kružnici.
Uočimo prvi od njih. Prema upravo rečenom, postoji
takav da je
Slika 1.20:
Djelovanje ortogonalne matrice u ravnini.
Budući da je drugi stupac okomit na prvi, pripadna točka se nalazi
na jediničnoj kružnici na pravcu okomitom na radijvektor koji
pripada prvom stupcu. Takvih točaka imamo dvije, kao što se vidi na
sl. 1.20.
1. slučaj.
Radijvektor koji pripada točki zatvara kut
prema
pozitivnom dijelu osi
i prema tome
Tako imamo matricu
koja predstavlja rotaciju u ravnini oko
ishodišta za kut
U ovom slučaju je očito
Nadalje
To je kvadratna jednadžba koja nema realnih rješenja, osim u
slučajevima kad je
ili
U tim slučajevima
rotacija je identično preslikavanje ili simetrija u odnosu na
ishodište. Dakle, možemo zaključiti da rotacija u ravnini za kut
nema realnih vlastitih vektora, što je
geometrijski jasno.
2. slučaj.
Radijvektor koji pripada točki zatvara kut
s
pozitivnim dijelom osi
pa imamo
Matrica je sada
simetrična je, pa se može
dijagonalizirati. Karakteristična jednadžba je
Vlastite vrijednosti su
a vlastiti vektori su
Ako formiramo matricu
od ovih vektora, onda
je
U ovom slučaju se radi o simetriji u ravnini u odnosu na pravac čiji je
koeficijent smjera
(sl. 1.21).
Slika 1.21:
Simetrija u ravnini.
U ovom slučaju je očito
Zaključak.
Ortogonalne matrice drugog reda se dijele u dvije klase. U jednoj su
one čija je determinanta jednaka
i one predstavljaju rotacije u
ravnini oko ishodišta. U drugoj su one čija je determinanta jednaka
one su simetrične, i predstavljaju simetrije oko pravaca kroz
ishodište.
Ortogonalne matrice trećeg reda
Ortogonalne matrice trećeg reda možemo shvatiti kao funkcije koje
preslikavaju
u
Vektor
u
možemo
identificirati s uređenom trojkom realnih brojeva, dakle točkom u
prostoru, a prema tome i s radijvektorom u prostoru.
Neka je
ortogonalna matrica trećeg reda. Njezin karakteristični
polinom je polinom trećeg reda s realnim koeficijentima, pa ima
točno jedan ili točno tri realna korijena (kompleksni korijeni u
tom slučaju dolaze u konjugiranim parovima). Realni korijeni mogu
biti samo
ili
1. slučaj.
Ako su sva tri korijena realni, onda se može
pokazati da je matrica simetrična, i tada se ona može
dijagonalizirati, pa dobivamo jedan od sljedećih oblika
Te matrice predstavljaju redom identitet, simetriju u odnosu na
ravninu kroz ishodište (sl. 1.22), simetriju u odnosu na
pravac kroz ishodište (sl. 1.23), simetriju u odnosu
ishodište (sl. 1.24).
Slika 1.22:
Simetrija u odnosu na ravninu.
Slika 1.23:
Simetrija u odnosu na pravac.
Slika 1.24:
Simetrija u odnosu na ishodište.
2. slučaj.
Ako je samo jedna realna vlastita vrijednost, onda postoji vektor
takav da je
Neka je
okomit na
Tada
pa se
vidi da matrica
preslikava vektore koji su okomiti na
u vektore koji su i dalje okomiti na
To znači da točke u ravnini kroz ishodište
okomitoj na pravac kroz radijvektor pridružen vektoru
ostaju nakon preslikavanja u toj ravnini.
Preslikavanje u toj ravnini se može opisati ortogonalnom matricom
drugog reda. Ta matrica nema realne vlastite vrijednosti, jer bi ih u
protivnom matrica
imala više od jedne. Tako ova matrica drugog
reda predstavlja rotaciju. Dakle, u ovom slučaju imamo ove tipove
Te matrice predstavljaju rotaciju u prostoru oko osi kroz ishodište
(sl. 1.25) i rotaciju u prostoru oko osi kroz ishodište
zajedno sa simetrijom u odnosu na ravninu rotacije (sl.
1.26).
Slika 1.25:
Rotacija oko osi kroz ishodište.
Slika 1.26:
Simetrija u odnosu na ravninu i rotacija oko osi okomite
na tu ravninu.
Uočite da smo i u slučaju ortogonalnih matrica trećeg reda dobili
samo rotacije i simetrije.
Next: Sustavi običnih diferencijalnih jednadžbi
Up: Matrice i sustavi jednadžbi
Previous: Sustavi linearnih algebarskih jednadžbi
  Contents
  Index
Salih Suljagic
1999-12-17