 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Druga metoda, Eulerova, se sastoji u tome da se rješenje pripadnog homogenog sustava pretpostavi u obliku
 
![% latex2html id marker 33042
$\displaystyle \boldsymbol{C}= \left[ \begin{array}{c} C_1 \\  C_2 \\  \vdots \\  C_n
\end{array} \right].$](img921.png) 
 
 
 nađemo vlastite  
vrijednosti i vlastite vektore. Taj problem smo rješavali za simetrične i  
ortogonalne matrice. Sada međutim matrica može biti proizvoljna. Problem  
egzistencije i nalaženja vlastitih vrijednosti i vlastitih vektora za  
proizvoljnu matricu nije tako jednostavan, pa to otežava diskusiju.
 nađemo vlastite  
vrijednosti i vlastite vektore. Taj problem smo rješavali za simetrične i  
ortogonalne matrice. Sada međutim matrica može biti proizvoljna. Problem  
egzistencije i nalaženja vlastitih vrijednosti i vlastitih vektora za  
proizvoljnu matricu nije tako jednostavan, pa to otežava diskusiju. 
Rješenje. Najprije promatramo pripadni homogeni sustav
 
 
![\begin{displaymath}
% latex2html id marker 33055
\left[
\begin{array}{c}
y(x)...
...ft[ \begin{array}{c}
y(x) \\
z(x)
\end{array}
\right].\end{displaymath}](img926.png) 
![% latex2html id marker 33057
$\displaystyle \left[
\begin{array}{c}
y(x) \\
...
...t] = e^{\lambda x} \left[ \begin{array}{c}
C_1 \\
C_2
\end{array}
\right].$](img927.png) 
|  |  | 0 | |
|  |  |  | 
 
 . Za
. Za 
 imamo
 imamo 
 
 pa za
 pa za  dobivamo vektor
 dobivamo vektor 
![% latex2html id marker 33083
$\displaystyle \left[ \begin{array}{r} 1 \\  -1 \end{array}\right].$](img936.png) 
 analogno
 analogno 
 pa za
 pa za  dobivamo  
vektor
 dobivamo  
vektor 
![% latex2html id marker 33091
$\displaystyle \left[ \begin{array}{r} 1 \\  \frac{1}{4} \end{array} \right]. $](img939.png) 
|  |  |  | |
|  |  |  | 
 
 
 
 
 
Ako sustav rješavamo Eulerovom metodom, onda se može dogoditi da neka  
vlastita vrijednost od  ima kratnost veću od 1. Tada razlikujemo dva  
slučaja.
 ima kratnost veću od 1. Tada razlikujemo dva  
slučaja. 
a) Vlastitoj vrijednosti je pridruženo onoliko linearno nezavisnih vlastitih vektora kolika ja njena kratnost.
b) Vlastitoj vrijednosti pripada manje linearno nezavisnih vlastitih vektora nego što je njena kratnost.
Pogledajmo na primjerima kako se ti problemi rješavaju.
 
Rješenje. Matrica sustava je 
![% latex2html id marker 33121
$ \left[ \begin{array}{cc} 1 & 0 \\  0 & 1
\end{array} \right]$](img950.png) i prema tome očigledno je
 i prema tome očigledno je 
 kratnosti 2.  
Nadalje, svaki vektor je vlastiti, pa možemo naći dva linearno nezavisna  
vlastita vektora. Tu se dakle radi o slučaju a), pa je rješenje
 kratnosti 2.  
Nadalje, svaki vektor je vlastiti, pa možemo naći dva linearno nezavisna  
vlastita vektora. Tu se dakle radi o slučaju a), pa je rješenje 
![\begin{displaymath}
% latex2html id marker 33125
\left[
\begin{array}{c} y \\  ...
...C_2\,e^x \left[
\begin{array}{c} 0 \\  1 \end{array}
\right],\end{displaymath}](img951.png) 
 i
 i  proizvoljne konstante.
 proizvoljne konstante. 
 
Rješenje. Matrica sustava je 
![% latex2html id marker 33134
$ \left[ \begin{array}{cc} 1 & 1 \\  0 & 1
\end{array} \right],$](img955.png) pa je
 pa je 
 kratnosti 2. Traženje vlastitih  
vektora nas vodi do sustava
 kratnosti 2. Traženje vlastitih  
vektora nas vodi do sustava 
 
 
 slijedi
 slijedi  
  proizvoljan. Dakle vlastiti su  
vektori oblika
 proizvoljan. Dakle vlastiti su  
vektori oblika 
![% latex2html id marker 33148
$ \; C_1 \left[ \begin{array}{c} 1 \\  0 \end{array} \right].$](img959.png) Ti vektori čine jednodimenzionalan vektorski prostor, pa ne postoje dva  
linearno nezavisna vektora. To je prema tome slučaj b). Riješimo taj  
zadatak prvom metodom. Deriviranje prve jednadžbe dovodi do
 
Ti vektori čine jednodimenzionalan vektorski prostor, pa ne postoje dva  
linearno nezavisna vektora. To je prema tome slučaj b). Riješimo taj  
zadatak prvom metodom. Deriviranje prve jednadžbe dovodi do 
 
 
 
 Tako je
 Tako je 
 
 iz prve jednadžbe nađemo
 iz prve jednadžbe nađemo  
 
 
![% latex2html id marker 33166
$\displaystyle \left[ \begin{array}{c} y \\  z \end...
...array} \right] +C_2\,e^x
\left[ \begin{array}{c} x \\  1 \end{array} \right] .$](img967.png) 
|  |  |  | |
|  |  |  | |
|  |  |  | 
Rješenje. Ovaj sustav ima rješenja 
  
|  |  |  | |
|  |  |  | |
|  |  |  | 
![% latex2html id marker 33207
$\displaystyle \boldsymbol{y}= C_1\,e^x \left[
\be...
...\left[
\begin{array}{c}
\frac{1}{2}\,x^2 \\
x \\
1
\end{array}
\right].$](img980.png) 
Neki put se ne mogu lagano eliminirati sve nepoznate funkcije osim jedne kao  
što se to radi u prvoj metodi. Pokušajte na primjer riješiti objema  
metodama slijedeći primjer 
|  |  |  | |
|  |  |  | |
|  |  |  | 
U posljednjim primjerima smo rješavali homogene sustave radi jednostavnosti. Da su bili nehomogeni, varijacijom konstanti dobili bismo partikularno rješenje.
 
 
 
 
 
 
 
 
