Next: Varijacijski račun
Up: Varijacijske metode
Previous: Varijacijske metode
  Sadržaj
  Indeks
Varijacijski princip
Neka je zadan rubni problem ravnoteže žice
|
(2.30) |
i pretpostavimo da je ravnotežni položaj. Pretpostavljamo da je
proizvoljni pomak iz položaja ravnoteže žice određen neprekidnom
funkcijom klase
takvom da je
Nazovimo sve takve funkcije dopustivima. Funkciju ćemo zvati
perturbacijom ravnotežnog stanja
(položaja). Naglasimo da je pomak od ravnotežnog stanja a ne
od osi U odnosu na os položaj je
Neka je proizvoljna perturbacija (dopustiva funkcija).
Pomnožimo jednadžbu iz (2.31) s i integrirajmo
duž žice. Dobit ćemo
Parcijalno integrirajmo prvi integral
Zbog
i slijedi
|
(2.31) |
Jednakost (2.32) predstavlja Bernoullijev
princip sačuvanja rada. Prvi član je rad kontaktne sile
koja se opire deformaciji iz
ravnotežnog stanja. Drugi član je rad sile otpora,
a treći rad vanjske sile čija je gustoća
Bernoullijev princip tvrdi da je ukupni rad vanjskih i
unutarnjih sila na perturbaciji ravnotežnog položaja
jednak Drugim riječima, ako žicu perturbiramo,
svaki komadić žice prijeđe neki put iz ravnotežnog
stanja. Vanjske sile na tom putu izvrše neki rad. Rad
uslijed sile napetosti žice, koja nastoji vratiti žicu u
ravnotežni položaj jednak je po apsolutnom iznosu radu
vanjskih sila, ali suprotnog predznaka. Tako je suma svih
radova jednaka nuli.
Možemo zaključiti sljedeće. Ako rješava zadani rubni
problem, onda vrijedi jednakost (2.32) za svaku
dopustivu funkciju (perturbaciju)
Pretpostavimo da je funkcija takva da je i da zadovoljava
uvjet (Bernoullijev princip)
za svaku dopustivu funkciju Integrirajmo parcijalno prvi član
na lijevoj strani. Dobivamo
Za dopustivu funkciju to je, zbog
Ovo vrijedi za svaku dopustivu funkciju, pa i takvu za koju
je
Za takvu ova jednakost postaje
odnosno
|
(2.33) |
Na temelju ove leme zaključujemo da iz 2.35 nužno slijedi
|
(2.34) |
Dakle zadovoljava diferencijalnu jednadžbu. Po pretpostavci
zadovoljava homogeni kinematički uvjet Dokažimo na kraju
da zadovoljava i dinamički uvjet
Zbog
(2.36), jednadžba (2.34) se sada svodi na
Kako ona vrijedi za svaku dopustivu funkciju, vrijedi i za
takvu za koju je
Osim toga je
pa
prema tome mora biti
Možemo zaključiti sljedeće. Ako zadovoljava
Bernoullijev princip, i onda rješava rubni problem
(2.31).
Tako smo dokazali sljedeći teorem.
Primijetimo da se u drugoj tvrdnji zahtijeva od funkcije samo
zadovoljavanje kinematičkog rubnog uvjeta, dok dinamički
rubni uvjet
nužno slijedi iz činjenice da
zadovoljava Bernoullijev princip.
Promatrajmo i dalje rubni problem (2.37). Stavimo
gdje je ravnotežni položaj, perturbacija, a
rezultanta. Svakom takvom rezultantnom položaju možemo
pridružiti broj
|
(2.37) |
je funkcija koja funkcijama pridružuje brojeve (kao na pr. kod određenog (Riemannovog) integrala). Takva funkcija se zove
funkcional. Prvi integral je unutrašnja
potencijalna energija uslijed deformacije žice, drugi integral je
potencijalna energija vanjske sile, dok je treći integral
potencijalna energija elastične sile otpora. Zato se ovaj funkcional
zove funkcional energije.
Interesira nas čime se odlikuje ravnotežno stanje među svim
mogućim funkcijama u odnosu na ponašanje funkcionala
zadanog formulom (2.39).
Neka je dopustiva funkcija (perturbacija). Podsjetimo da
to znači da je klase
i da je
Neka je U formulama koje slijede nećemo pisati
varijablu radi kratkoće.
Drugi član je nenegativan zato jer je takva
podintegralna funkcija, a treći je nula zbog Bernoullijevog
principa. Tako imamo
Dakle možemo zaključiti sljedeće. Rezultanta
koja predstavlja ravnotežni položaj, se među svim
rezultantama se ističe time da pridaje funkcionalu
najmanju vrijednost. Za funkciju na kojoj funkcional
poprima najmanju vrijednost kažemo da minimizira
funkcional Tako smo dokazali prvu tvrdnju sljedećeg
teorema.
Teorem 18
(Varijacijski princip,
Dirichletov princip)
- Neka je funkcija
rješenje rubnog problema
(2.37). Tada minimizira funkcional
- Neka je funkcija
neka je i
neka minimizira funkcional Tada je rješenje rubnog
problema (2.37).
Dokažimo drugu tvrdnju (obrat prve). Pretpostavimo da minimizira
funkcional tj. da je
za proizvoljnu
rezultantu Stavimo
To smijemo, jer ako je
dopustiva funkcija, onda je i
za proizvoljan
dopustiva.
Tako vidimo da je polinom
drugog stupnja u varijabli Graf polinoma drugog stupnja je
parabola. Kako je koeficijent uz pozitivan parabola ima u
svom tjemenu minimum. Apscisa tjemena je
Da bi se minimum dogodio za
što se mora desiti jer smo
pretpostavili da je
mora nužno biti To
znači da mora biti
Dopustiva funkcija
je bila proizvoljna, pa prema tome ova jednakost vrijedi za svaku
dopustivu funkciju Osim toga pretpostavka je da je
Odatle, po Bernoullijevom principu slijedi da rješava rubni
problem (2.37).
Primijetimo na kraju da teorem 18 izražava poznati
mehanički princip: ravnotežno stanje fizikalnog sustava je ono
stanje u kojem je njegova potencijalna energija minimalna.
Next: Varijacijski račun
Up: Varijacijske metode
Previous: Varijacijske metode
  Sadržaj
  Indeks
2001-10-26