U metodi Runge-Kutta se također računa
pomoću već
poznate vrijednosti
Taj račun je točniji, jer
uzima u obzir i neke međuvrijednosti funkcije
Tako imamo
sljedeći algoritam
![]() |
![]() |
|
gdje je
| ||
![]() |
![]() |
|
![]() |
![]() |
|
![]() |
![]() |
|
![]() |
![]() |
Radi bolje preglednosti prilikom računanja se koristi tabela
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
|
0 | ![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
|
![]() |
||||
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
|
![]() |
||||
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
... | ... | ... | ... |
Postoji cijela familija metoda zasnovanih na ideji da se podsegment podijeli na još manje dijelove kako bi se izračunala vrijednost u sljedećem čvoru. Sve one nose naziv Runge-Kutta metode. Opisani postupak se najčešće upotrebljava.